Bruksizam je uzrokovan mnogim faktorima od kojih je primarni psihološki stres. Obično se javlja u vrijeme adolescencije, ali može se pojaviti i kod djece. Klinički simptomi mogu obuhvaćati brusne fasete (sjajno ravno područje na zubima koje ne odgovara prirodnomu obliku grizne plohe zuba, a posljedica je trošenja zuba), abraziju,  povećanu  mobilnost  zubi,  bolove u  žvačnim  mišićima i temporomandibularnom  zglobu, glavobolje. Iako nema u potpunosti učinkovite terapije, danas se najčešće koriste okluzijske udlage.

Znakovi i simptomi bruksizma mogu uključivati:

  • Glasno struganje ili stiskanje zubima
  • Zubi istrošenih površina, zubi koji su napuknuti ili klimavi
  • Istrošena caklina zuba
  • Povećana bol ili osjetljivost zuba
  • Umorni ili zategnuti čeljusni mišići ili zakočena čeljust koji se neće potpuno otvoriti/zatvoriti
  • Bol u čeljusti, vratu ili licu
  • Bol za koju se čini da je prisutna u uhu
  • Glavobolja koja počinje u sljepoočnici
  • Oštećenja unutarnje strane obraza uzrokovano žvakanjem
  • Poremećaj spavanja

Škripanje zubima je karakteristično znak bijesa, ljutnje i frustracije. Riječ bruksizam dolazi od grčke riječi “brukein“ što znači škrgutanje zubima. Stavovi o uzrocima i liječenju bruksizma su se mijenjali tijekom godina, a danas je prihvaćen bio-psihosocijalni model bruksizma.

Bruksizam se može pojaviti tijekom sna ili u budnom stanju

– Noćni bruksizam je povezan sa abnormalnostima neurotransmitera i vezan uglavnom za REM fazu spavanja.

– Dnevni bruksizam je uzrokovan preosjetljivošću centralnog  živčanog  sustava i dolazi do pretvaranja emocionalne tenzije u motorički odgovor manifestiran pojačanim tonusom žvačnih mišića.

Kako-to-stres-uništava-zube---bruksizam-(škripanje-zubima)-TXT1

Faktori koji utječu na pojavu bruksizma

  • Stres: svakodnevni stres, anksioznost, ljutnja i frustracija mogu dovesti do bruksizma
  • Godine: bruksizam se javlja u vrijeme adolescencije (11 do 21 godina), ali može se pojaviti i kod djece
  • Tip osobnosti: ukoliko imate osobnost koja je agresivna, natjecateljska ili hiperaktivna, rizk od razvoja bruksizma je povećan.
  • Lijekovi i druge supstance: bruksizam može biti nuspojava nekih lijekova npr. antidepresiva. Konzumiranje duhana, alkohola, kave ili korištenje rekreativnih droga može povećati rizik od bruksizma.
  • Članovi obitelji s bruksizmom: članovi vaše obitelji mogu imati bruksizam ili historiju bolesti.
  • Ostali poremećaji: bruksizam se može povezati s nekim poremećajima poput Parkinsonove bolesti, demencije, gastroezofagealnog refluksa (GERD), epilepsije, poremećaja vezanih uz spavanje i poremećaja pažnje/hiperaktivnosti.

Dijagnosticiranje bruksizma

Bruksizam je poremećaj kojeg karakterizira škripanje i struganje zubima i/ili stiskanje donje čeljusti. To je vrlo raširen problem, a neki ljudi nisu ni svjesni problema zbog neizraženih simptoma. Oko 85% ljudi škripi zubima u nekom periodu života, ali samo 5% njih razvije kliničke simptome.

Bruksizam se najčešće  zamjećuje  zbog  svojeg destruktivnog  učinka  na zube, a rjeđe radi samog procesa škripanja. Mogu se zamijetiti:

  • Brusne fasete, abrazije i ostale promjene na tvrdim zubnim tkivima
  • Utjecaj na mobilnost zuba
  • Povećani tonus i hipertrofija žvačnih mišića
  • Glavobolja i bolovi u žvačnim mišićima
  • Promjene u temporomandibularnim zglobovima

Terapija bruksizma je kompleksna

Dvije osnovne stavke u terapiji bruksizma su kontrola stresa (uključuje promjene u stilu života i rada te razgovor sa psihologom), te direktne terapeutske metode koje uključuju prilagodbu okluzije, udlage, lijekove (npr.za opuštanje mišića) i fizikalnu terapiju. Terapija okluzijskom udlagom može reducirati negativne učinke tako što štiti zube kao potporni aparat, opušta žvačne mišiće, smanjuje tlak u gornjem zglobnom prostoru kod pomaka zglobne ploče, podiže samosvijest o položaju donje čeljusti a može pružiti i pozitivan učinak placeba.

U terapiji se koriste sljedeći oblici udlaga:

Interdentalni štitnici: služe relaksiranju mišića koji su bolni zbog bruksizma (stiskanja, škripanja zubima i loših navika). Repozicijske udlage: koriste se tijekom početne terapije udlagama, a cilj joj je reponiranje  zglobne pločice u fiziološki položaj prema kondilu. Stabilizacijske (Michigan) udlage: imaju važnu ulogu u nastavku terapije udlagama, a cilj im  je uspostaviti pravilno prednje vođenje, vođenje očnjakom, kao osnovu uspješne rehabilitacije